O zenyogi
Riječ zen prijevod je kineskog izraza chan, a chan je prijevod sanskrtskoga izraza dhyana, naziva za duboku meditacijsku zadubljenost. U samom središtu zenyoge je duhovni trening koji se ostvaruje uz pomoć njegovanja pomnosti. Sama praksa odvija se u osobitome modelu cjelovitosti koji je izrastao iz razumijevanja da su nam kao ljudskim bićima na raspolaganju tri sredstva djelovanja. Prvo sredstvo je tijelo i ono uključuje sve svakodnevne kretnje, fizičke radnje i vještine koje smo usvojili. Drugo sredstvo je govor i dah koji ga pokreće. Dah ovdje predstavlja istančanu vezu između tijela i uma. Treće sredstvo je um, koji obuhvaća sve naše mišljenje i osjećaje. U tijelu, govoru i umu sadržan je početak i kraj svake mogućnosti da se kao ljudska bića izrazimo, a praksa zenyoge obraća se svima trima podjednako. Vježbajući i njegujući čistoću pažnje i prisutnosti, na satu zenyoge nastojimo dovesti tijelo, dah i um u red.
Dovođenje tijela u red
Dovođenje tijela u red putem zenyoge vrlo je dinamičan proces u kojem razvijamo izdržljivost. gipkost, opuštenost, snagu, ravnotežu i pospješujemo protok vitalne energije tijelom. Sustav zenyoge oslanja se na dva izvorišta – indijsku hathayogu i na kineske terapeutske položaje i vježbe. Nizovi nam dolaze iz indijske ili kineske tradicije. Svaki je unaprijed određeni skup položaja ili vježbi koji se izvodi u određenom ritmu kretanja i disanja. Taj ritam može biti dinamičan ili spor, ovisno o tome želimo li naglasiti opuštenost, snagu ili ravnotežu. Nizovi i zasebni položaji se vježbaju po načelu postupnosti, od jednostavnijih i lakših k složenijima i zahtjevnijima. U zenyogi se koristi jedan osobiti simbolički model, a to je znanje o četiri elementa od kojih je sazdana sva tvarnost koja nas okružuje – to su zemlja, voda, vatra i zrak. I naše tijelo je sastavljeno od ta četiri elementa. Usklađivanje tijela polazi od razumijevanja da zbog niza različitih uvjeta – nepovoljnih vanjskih utjecaja, emocionalno – psiholoških stanja, navika kretanja i nasljeđa, odnos elemenata u tijelu nije uravnotežen. Skladno tijelo je istovremeno izdržljivo (zemlja), gibko (voda), snažno (vatra) i okretno (zrak). Zenyoga zato u svoj trening donosi načela koja podjednako razvijaju sve ove kvalitete nastojeći ukloniti klonulost, krutost, slabost i nepokretljivost, te umanjiti utjecaj negativnih okolnosti.
Opuštanje je vrlo važan vid prakse iz razloga stalne pobuđenosti i nemira našeg svakodnevnog uma koji se utiskuje u tijelu u obliku napetosti koja za posljedicu ima nelagodu ili bol. Provodi se na dva načina, kroz aktivnost i u mirovanju. Vježbanje opuštenosti vodi osjećaju ugode, a taj ugodan osjećaj tijela izaziva unutarnji osjećaj radosti. Tada kretanje postaje meditacija u kretanju koja dovodi do stopljenosti tijela, daha i uma. Ako smo doista prisutni ‘sada i ovdje‘, nakon dobrog sata yoge imat ćemo snažan osjećaj emocionalne rasterećenosti koja je posljedica uprisutnjenoga uma. Radost je posljedica uživanja u samom vježbanju i ona se ogleda u tome da svakom položaju i stavu prilazimo kao po prvi puta, umom početnika. Ona je i prirodna posljedica opuštenosti i svjesnosti, koje nam omogućavaju izlaz iz mentalne zatvorenosti. Vježbanje yoge koje je prožeto radošću nije euforično, već se očituje tihom razdraganošću nad čudom vježbanja, tijela i uma, ovdje i sada.
Dovođenje daha u red
Dah je najfiniji dio tvarnosti i izvor energije koji nas održava na životu. On je posrednik između tijela i uma pa se svi tjelesni i mentalni procesi manifestiraju na našem dahu. Disanje je, dakle, točka susreta tijela i uma i pokazatelj našeg tjelesnog i mentalnog stanja. Plitko, površno, brzo i grubo disanje može biti posljedica iskrivljenoga držanja, bolesti ili neuvježbanosti, ali može odražavati i nemiran, raspršen um obuzet negativnim emocijama. Budući da je dostupan upravljanju, dovođenjem daha u red blagotvorno djelujemo na stanje vlastitog tijela i na emocionalna stanja u kojima se nalazimo. Kada smo sretni, dah je dubok i opušten. Produbljivanjem daha preplavljujemo svoje tijelo kisikom, učinkovito uklanjamo toksine i nepoželjne posljedice stresa, podižemo razinu hormona sreće, ojačavamo srce, krvne žile i pluća. Dovesti dah u red u kontekstu zenyoge znači osvijestiti i produbiti disanje, disati ‘trbuhom’ i uskladiti dah s kretanjem. Tako upravljajući vlastitim dahom dolazimo u priliku otkriti zašto je dah tako moćno sredstvo i najbolji saveznik na putu k mirnoći i životnom skladu.
Dovođenje uma u red
Kao i opuštenost, um možemo vježbati u mirovanju i u kretanju. Vježbanje uma u mirovanju je meditacija u sjedenju – tso chan ili zazen. Obično se smatra jednostavnijom, jer je um lakše umiriti kada tijelo miruje i kada pažnju usmjeravamo samo na jednu stvar – objekt meditacije. Teže je vježbati um u kretanju, pogotovo kada se radi o složenim i zahtjevnim vježbama. No to nije nemoguće. Ako znamo postupak i metodu, i voljni smo primijeniti ih, to je sasvim novo iskustvo koje čeka da ga otkrijete. Takvom praksom meditacije u kretanju moguće je ostvariti ideal zenyoge, a to je potpuno stapanje tijela, daha i uma. Kada su ova tri dijela “nas” spojena u nerazdruživu cjelinu, to je duboko meditacijsko iskustvo samadhija. To iskustvo u velikoj mjeri mijenja način na koji doživljavamo sebe i svijet.
Više o chan meditaciji pročitajte na chan.hr